Bauhaus – umrežavanje ideja i prakse (BAUNET) međunarodni je naučnoistraživački, edukativni i izlagački projekt u kojem sudjeluju muzejskogalerijske, univerzitetske i naučne institucije iz četiri evropske zemlje:
Austrije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije. Primarni cilj ovog projekta jeste istražiti, naučno valorizirati i predstaviti opuse umjetnika središnje i jugoistočne Evrope, s naglaskom na prostor bivše Jugoslavije, a koji su se školovali na znamenitoj školi za arhitekturu, dizajn i vizualne umjetnosti – Bauhaus (1919–1933). Nositelj ovog projekta je Muzej suvremene umjetnosti
iz Zagreba, a suorganizatori su Universalmuseum Joanneum iz Graza, Akademija likovnih umjetnosti iz Sarajeva i Loški muzej iz Škofja Loke.
Prvi sadržaj ovog projekta bio je međunarodni simpozij održan u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, u novembru 2012. godine. Vrijednost i značaj ovog projekta prepoznala je i Evropska unija i on se od oktobra 2013. godine realizira uz potporu EU programa Kultura (2007–2013), i to kroz simpozije, naučne konferencije, izložbe, radionice, digitalizaciju umjetničke i arhivske građe, stvaranje BAUNET portala i baze podataka kao središnje, referentne tačke za buduća istraživanja o ovoj temi. Simpozij u Loškom muzeju u Škofjoj Loki, pod nazivom August Černigoj i naslijeđe eksperimentalnih praksi, održan u aprilu 2014. godine, bio je sljedeći korak u upoznavanju s opusom studenata Bauhausa iz nekadašnje Kraljevine Jugoslavije.
Naučni simpozij:”Bauhaus u životu i djelu Selmana Selmanagića” na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu u središtu svoga zanimanja ima život, opus i akademsku karijeru Selmana Selmanagića (Srebrenica, 1905. – Berlin, 1986.), jedinog studenta ove slavne škole porijeklom iz Bosne i Hercegovine, a koji je diplomirao na Odsjeku za arhitekturu Bauhausa u Dessau 1932. godine.
Selman Selmanagić ujedno je i jedino ime iz Bosne i Hercegovine koje se u prvoj polovici 20. stoljeća izravno veže uz evropsku umjetničku avangardu. Mies van der Rohe, Josef Albers, Wassily Kandinsky, Paul Klee, Hannes Meyer, Ludwig Hilberseimer – samo su neka od imena Selmanagićevih slavnih profesora tokom školovanja u periodu 1929–1932. Duh Bauhausa – otvorenost za istraživanje i eksperiment, samostalno iznalaženje rješenja, društvena odgovornost umjetnosti i arhitekture, socijalna osjetljivost, timski
rad, interakcija različitih oblasti i disciplina, kozmopolitizam i antifašizam – trajno su obilježili njegov stvaralački put i životna uvjerenja.
Selman Selmanagić bio je jedno od vodećih imena u poslijeratnoj obnovi Berlina, gradu u koji se vratio u osvit Drugog svjetskog rata, nakon boravka i rada na Bliskom Istoku, i to kako bi učestvovao u radu ilegalnih komunističkih ćelija. Bio je član slavnog Kolektiva za planiranje obnove Berlina, koji je predvodio Hans Scharoun, a u kojem je bio zadužen za planiranje objekata iz oblasti kulture i sporta te za zaštitu spomenika kulture (1945–1950). Godine 1950. imenovan je za profesora na uglednoj Umjetničkoj školi Weißensee
(tadašnjoj Visokoj školi za primijenjene umjetnosti), gdje je bio voditelj Odjela za arhitekturu punih dvadeset godina te gdje je trajno utjecao na generacije studenata specifičnom metodologijom rada i nastavnim sadržajima koji su pružali otpor dominantnom socrealističkom stilu, u jeku “debate protiv formalizma”. Suradnja s Njemačkim radionicama namještaja iz DresdenHelleraua uzdigla ga je među klasike dizajna DDR-a.
Životna priča Selmana Selmanagića utjelovljenje je bauhausovskog ideala “življenja-u-vremenu”: mladić koji, bez znanja njemačkog jezika i bez ikakve potpore, tek sa završenim majstorskim ispitom iz stolarskog zanata te porijeklom iz malenog bosanskohercegovačkog grada, početkom 20. stoljeća stiže u nepoznat grad i diplomira na vodećoj umjetničkoj školi evropske avangarde, postajući, pritom, uvjereni antifašist i borac za slobodu, a potom jedno od središnjih imena arhitekture i dizajna DDR-a, kao i ugledni profesor, angažiranog pristupa arhitekturi, umjetnosti i društvenoj stvarnosti.
U osvit stogodišnjice od svog osnutka, najutjecajnija umjetnička škola 20. stoljeća potaknula je, posljednjih godina, i niz značajnih izlagačkih projekata svijeta. Nakon rušenja Berlinskog zida i izmijenjene političke karte savremene Evrope, iznova se i u novom svjetlu propituje naslijeđe Bauhausa, njegove edukativne, umjetničke i duhovne vrijednosti, a time u fokus naučnog zanimanja dolaze i umjetničke sredine jugoistočne Evrope, čiji su studenti, također, doprinijeli multikulturalnom i otvorenom karakteru ove škole, a čije su se temeljne pedagoške vrijednosti oblikovale upravo u susretu različitih kulturnih i duhovnih tradicija. Pitanje baštine Bauhausa živo je i na njenim izvorima: u Njemačkoj ono je osobito aktualizirano nakon ponovnog ujedinjenja države, pri čemu je osobita pažnja posvećena recepciji Bauhausa u Istočnoj Njemačkoj. Ovim mjesto i uloga Selmana Selmanagića u modernoj i savremenoj evropskoj arhitekturi dobiva na novom značaju, te se otvaraju mogućnosti njihovog sagledavanja u širem problemskom kontekstu.
U Sarajevu je, povodom obilježavanja stogodišnjice od početka Prvog svjetskog rata, već održan veliki broj naučnih skupova, konferencija, izložbi i okruglih stolova. Simpozij posvećen Selmanu Selmanagiću i Bauhausu ovim događajima pristupa na drugačiji način. I Bauhaus je vezan uz Prvi svjetski rat: ova škola, kako je to u jednom pismu iz 1963. godine zapisao njen utemeljitelj
Walter Gropius (1883–1969), razvila se iz “osjećaja duboke depresije koja je bila rezultat izgubljenog rata i potpunog sloma intelektualnog i ekonomskog života, ali i, s druge strane, gorljive nade i želje da se iz tih ruševina sagradi
nešto novo”. Jedna nova vizura, ispunjena optimizmom i budućnosnom projekcijom iz koje je ova škola izrasla, čini to da je Bauhaus i danas mnogo više od tek umjetničke škole. O svim ovim pitanjima bit će riječi na prvomnaučnom skupu o Selmanu Selmanagiću u Sarajevu, kao i na izložbi koja je, kao dio projekta BAUNET, planirana u Sarajevu 2015. godine. U želji da istaknemo osobiti značaj pedagoškog opusa Selmana Selmanagića, integralni dio ovog simpozija čine i radionice studenata dizajna i arhitekture
Univerziteta u Sarajevu, a na kojima će se kroz seriju radova i prezentacija promišljati naslijeđe i izazovi Bauhausa u savremenom dobu.
