Šezdesete i sedamdesete godine 20. stoljeća u opusu bh. književnika i likovnih umjetnika, ponajprije grafičara, bile su
određene pažnjom i interesom za složeno propitivanje odnosa tradicije i suvremenog čime su književna i likovna kretanja
u Bosni i Hercegovini postala integralnim dijelom tada suvremene evropske historiografije. Interes za vlastito kulturno naslijeđe rezultirao je u sedmom i osmom desetljeću 20.stoljeća u Bosni i Hercegovini izuzetnom izdavačkom i izlagačkom aktivnošću, pokretanjem nekih od kapitalnih kulturnih institucija i edicija, oživljavanjem i pokretanjem značajnog broja stručnih
časopisa iz oblasti likovnih umjetnosti, književnosti i filma te organiziranjem naučno-istraživačkih projekata i simpozija. Bile
su to godine kada se ispisivala jedna nova kulturna historija Bosne i Hercegovine koja sasvim izvjesno nije nastajala na
marginama regionalnih i evropskih kulturnih tokova već im je, prvi put, pružala nove izazove kritičkog promišljanja.
